Magda i trešnjevački fantom
Magda je konobarica u kafiću u Zagrebu. Ona je dobra žena i premda je malo podeblja, ima mnogo udvarača. Još uvijek je neudata. Najveći udvarač joj je, deset godina stariji, Vincek. Dok je tako Magda posluživala uobičajeno društvo, saznala je da na Trešnjevci, to jest, na livadi kojom ona ide kući svaku večer, djeluje manijak koji siluje žene. Dalje doznaje da fantom u tome nije nijednom uspio jer je uvijek netko naišao.
Magda ga se nije bojala, premda je znala da i nju može napasti. Te večeri, kao i svake druge, došao je Vincek i opet ju zamolio da je on otprati kući, ali kao i uvijek onda ga je odbila. Na putu do kuće tu ju je večeri napao nepoznat čovjek. Ona se držala hladnokrvno jer je u čovjeku prepoznala Vinceka.
On joj je priznao da ju je samo htio zaplašiti, ne bi li ga ona zamolila da je ubuduće prati kući. Ona mu predlaže da zajedno uhvate trešnjevačkog fantoma. Sutradan je u kafiću razglasila da večeras nosi kući veliku svotu novaca, tako da su to mogli čuti svi u kafiću. Navečer je Magda krenula kući.
Na putu do kuće ju je, baš kao što je to i predviđala, napao fantom. Ona se borila i nekako ga je srušila, no on je svejedno bio jači. Došao je Vincek i savladao ga, baš kao što su se Magda i on dogovorili. Fantom je bio Slavko, stalni gost u kafiću. On je napadao žene, ali samo da bi bez sumnje mogao napasti Magdu i uzeti joj novac.
Tramvajska priča
Tomislav Šijak je čovjek koji se vozi istim tramvajem svako jutro. Tako je u tramvaju stekao stalno društvo. Tako jednog jutra u kolima saznaje da je opljačkana knjižara u kojoj radi. To ga nije smelo u razmišljanju, o jednom malom prozorčiću na susjednoj zgradi. Taj prozorčić je on stalno promatrao na putu prema svom radnom mjestu.
Jednog jutra je vidio da na prozorčiću stoji plakat koji su oni izradili u knjižari. Nije mu bilo jasno kako se plakat sada nalazi tu kada je tek jučer izrađen, a sutra su trebali doći po njega. To je jako zainteresiralo Tomislava, pa je sutradan pošao do prozorčića, ali tamo plakata više nije bilo.
Na stanici je susreo svog kolegu s posla pa su zajedno ušli u tramvaj, gdje su ih poznanici ispitivali o pojedinostima u vezi pljačke. Šijak je sutradan krenuo ranije na posao, ali se nije zaustavio na stanici već je krenuo dalje do zgrade s njegovim prozorčićem. Došao je do stana i pokucao na vrata.
Otvorio je neki crvenokosi dječak koji je bio povezan s pljačkom knjižare. Šijak ga je htio uhvatiti, ali je ovaj pobjegao. Nakon nekog vremena, u stan je došao neki drugi čovjek. Šijak ga je uhvatio, to je bio Jakov Bodovac, njegov kolega s posla. Jakov je dao ključeve crvenokosom dječaku i ovaj je opljačkao knjižaru, a novce donio u prazan stan.
Šijak je napokon ostvario svoj san, vidio je kako Zagreb izgleda s tog prozorčića.
Frizer za muške
Profesor Storec je svaki put išao na šišanje u drugi kraj grada Zagreba, jer je tamo našao brijačnicu u kojoj se osjećao ugodno. Tamo je uvijek bilo isto društvo.
Dok je tako jednog dana čekao svoj red na šišanje, na cesti se dogodio sudar i ljudi iz jednog kombija su uzeli nešto iz drugog kombija. Nikome ništa nije bilo jasno. Svi su istrčali van da doznaju što se dogodilo, dok je profesor ostao u brijačnici sa brijačem. Doznali su da je to bio opljačkan kombi koji je vozio novce u banku preko puta.
Majstor je izgledao nezainteresirano i rekao je pomoćnici da promijeni periku u izlogu. Ona je umjesto crvene sada stavila crnu i otišla kući.
Policija ih je sve ispitivala, a najsumnjiviji im je bio profesor Storec jer on živi na drugom kraju grada. Nakon nekog vremena došao je čovjek kojega je majstor predstavio kao vodoinstalatera. Taj čovjek je odnio neku kutiju u stražnju prostoriju i zatim otišao. Profesoru je to bilo sumnjivo pa je pitao majstora koliki je njegov dio novca od pljačke.
Nakon što je to rekao, majstor ga je napao, ali je u taj čas došao inspektor policije i uhvatio majstora. Profesor im je sve rekao. Majstor je mijenjanjem perika davao signale za pljačku, a onda mu je “vodoinstalater” donio novce.
Dobri duh Zagreba
Valentin Knez bio je statističar, jako predan svom poslu. Tako je dobro vodio svoje tabele zločina da je čak mogao i predvidjeti gdje i kad će se dogoditi sljedeće umorstvo. Nije znao što bi s tim podacima, ali ih je i dalje vrijedno skupljao. Onda su se odjednom počele događati pogreške u proračunima. Dogodila su se umorstva koja su se trebala dogoditi tek kasnije.
Knez je u novinama čitao o ubojstvima koja se nisu trebala dogoditi i odlučio je to promijeniti. Kad je u novinama pročitao za ubojstvo u Nehajskoj, ubijen je starac tupim, zaobljenim drvenim predmetom, osjetio je olakšanje. Spremio je novi držaljku za sjekiru pod krevet i počeo voditi nove tabele pod nazivom “ispravci ritma”, tj. ritma zločina.
Bilješka o piscu
Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru, 16. kolovoza 1946. godine gdje je završio osnovnu školu, a kasnije i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i talijanski jezik 1969. godine. Tamo je i danas zaposlen kao redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost.
On je hrvatski književnik najviše istaknut po pisanju kriminalističkih romana za djecu i mlade. No, on ne piše samo romane, već je napisao i tri vrlo poznate pripovijetke, u koje ubrajamo i djelo Dobri duh Zagreba, napisano 1976. godine. Zanimaju ga teme iz starije hrvatske književnosti, kao i literarne teorije.
Književnu je karijeru započeo kao novelist, a piše i lirsko-memoarske knjige, i tu najviše koristi temu svog rodnog grada Vukovara. U njegovim se djelima glavni likovi najčešće povezuju s njim samim, s njegovim mislima, osjećajima, zaokupljenostima i njegovim zvanjem. U njegovoj trećoj zbirki pripovijedaka, Dobri duh Zagreba, vidljiva je promjena u njegovom pisanju, u kojem kombinira motive fantastike i motive karakteristične za kriminalistička djela.
Pavličić je i danas ostao jedan od najčitanijih suvremenih hrvatskih pripovjedača. Njegove knjige bile su prevedene, najviše na slovački i češki jezik. Njegov je roman ”Večernji akt” 1981. proglašen za knjigu godine.
Vrsta djela: Priča za djecu
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: nepoznat grad
Likovi: Pale i njegova majka
Kratak sadržaj
Jednoga se dana Pale probudio vrlo rano, Ušavši u sobu od roditelja, primjetio je kako je njihov krevet prazan. Zbog toga se nije zabrinuo, obukao se i umio, te izašao na ulicu na igranje. Iako nije smio sam izlaziti na ulicu, Pale je sišao niz stepenice i našao se vani.
Ispred kuće je stajao tramvaj u kojem nije bilo nikoga, ni vozača, ni konduktera, ni putnika. Zapitao se gdje su svi ljudi. ušao je u mljekarnicu, ni tamo nije bilo nikoga. Automobili nisu vozili, ljudi nisu prolazili. Nigdje nikoga. Pale je bio sam na cijelom svijetu. Ušao je u slastičarnicu, pojeo mliječnu čokoladu, u prodavaonici voća je dvije naranče spremio u džep, a banane pojeo. Znao je da nije dozvoljeno to što radi, ali budući da je bio sam na svijetu mogao je raditi što je god htio.
Izašavši ponovno na ulicu, ugleda novi tramvaj, sjedne na vozačevo mjesto i krene se igrati. Kako je pomicao ručke na lijevoj i desnoj strani, tramvaj se pokrenuo. Pale je staio vozačku kapu na glavi i postao pravi vozač. Nije se bojao da bi nekoga mogao pregaziti, bio je sam i sretan što može voziti pravi tramvaj. Ispred njega, na Trgu, stajao je drugi tramvaj i kako Pale nije znao zaustaviti kola, zabio se u tramvaj ispred sebe. Tramvaj je bio potpuno razbijen, no Pale se tješio kako to i nije velika nesreća jer u gradu ima još mnogo takvih tramvaja.
Slijedeća postaja bila je banka. Ušavši u banku Pale je uzeo punu vreću novca kako bi mogao kupiti sve što poželi. Kada je krenuo u kupovinu, shvatio je da mu novac nije potreban jer može uzeti sve što mu treba besplatno. Na ulici je vidio vatrogasna kola i njima se počao voziti po grada, kad mu je nestalo benzina, prošao je kroz park, gdje se prije igrao sa ostalom djecom, ušao u hotel gdje je nešto pojeo. Zaželio se prijatelja i roditelja, postao je usamljen. Krenuo je u potragu za ljudima i stigao do aerodroma.
Sjeo je u avio i poletio. Leti je visoko kroz oblake, sve dok nije udario u nešto tvrdo, nešto kao Mjesec. Tada je počeo padati prema Zemlji. Dok je padao, kriknuo je, te se odjenom našao u svom krevetu. Majka je brzo dotrčala i pitala ga zašto plaće. Ispričao joj je za san i zaključio da je dobro što je sve to samo sanjao.
Bilješka o piscu
Jens Sigsgaard bio je danski književnik rođen 1910. godine. od 1941-1974. bio je direktor Froebel Instituta u Kopenhagenu. Njegovo je najpoznatije djelo “Pale sam na svijetu”, napisano 1942. godine. Priča je inspirirana psihološkom studijom u kojoj se tisuće djece intervjuiralo vezano za njihove najtajnije želje. Osim ove, napisao je još nekoliko slikovnica. Umro je 1991. godine.